Šest sati, otkucava na tornju i zvoni za Anđeo Gospodnji. Molimo pet Očenaša na propeče i krećemo na fra Lovrino groblje. Još je mrak i prohladno jesenje jutro. Vedro je i sigurno će biti toplo. Mala grupica od desetak hodočasnika s krunicama u ruci i molitvom Rožarija, laganim korakom ide prema svome cilju.
Grab, pa kroz Pavloviće pored Prvakovca ili praznog korita nekadašnjeg Prvakovca, pored kuće Mande Matić ili Čelinice, prtenim putom kroz njive i eto nas na lateralnom kanalu u koji je uključen i Prvakovac, pa više ne plavi naše njive.
Sve oko kanala i nasip je ovih dana dobro istarupirano i spremno za zimu. Iz kanala se dižu divlje patke u brišućem letu, a sunce polako izlazi pokazujući svoj osmijeh i divne žute zrake.
Kanal smo prešli preko žutog mosta na putu od Gornje Tramošnice prema zaseoku Bludnik. Tamo nas je s velikim osmijehom, otvorene kapije i prekrasno uređenim dvorištem i ovaj puta, dočekala i primila 90 godišnja baka Sofija. Imam dojam da je svaki puta kada dođemo, mlađa za godinu dana. Nudi nas svime i svačim: kava, rakija, bombone, švicarske čokolade, prava majka i domaćinska kuća.
Lijepo nam je, ne može se opisati, ali nakon polusatne pauze moramo dalje. Još jednu ljutu za put, pa slikanje i već smo na izlazu iz zaseoka. Molimo drugi dio Žalosnog otajstva za obraćenje i mir, duhovnu i materijalnu obnovu župe i svih nas, za povratak, zdravlje duše i tijela, za sve pokojne!
I dok sunce polako zagrijava zemlju i zrak, pa i nas same, sve smo bliže svome cilju i fra Lovrinome groblju.
Kroz Samarevac molimo također Žalosna otajstva za obraćenje i mir. Tek pokoji mještanin stidljivo proviri iz kuće ili dvorišta ili mahne rukom. Usput se ubere i pokoja jabuka, tamo gdje su ruševine ili nema gospodara, i tako nas vrati u djetinjstvo kada smo se sladili s istim plodovima.
Na domak Turića, kada se već vidi i toranj, molimo i Slavno otajstvo. I ovo je selo i župa stradalo u ratu i sada je skoro prazno i pusto. A ovoga je ljeta župa Turić ostala i bez župnika vlč. Ilije Matanovića koji je otišao u mirovinu. Budući da je i Gradačački župnik vlč. Marko Hrskanović otišao u mirovinu, obje župe Gradačac i Turić sada služi vlč. Stjepan Didak, sa sjedištem u Geadačcu.
Na fra Lovrino groblje smo stigli nešto malo iza 9 sati. Nitko se ne žali na umor, a neki vjernici, kao Ana Draganović, već su stigli autom prije nas.
Kratko smo odahnuli te zapjevali himan sluge Božjega fra Lovre Milanovića.
Potom smo skrušeno i sabrano izmolili i Otajstva svjetla.
Na kraju je uslijedila molitva za proglašenje blaženim, te molitva za zdravlje i bolesnike i na poseban način za one koji se preporučuju u naše molitve.
Ispunjeni radošću i mirom fra Lovrinoga zagovora i s blagoslovom Božjim, a uz pomoć naših pratitelja i vozača, radosni i pomalo umorni, sretno smo se vratili svojim domovima!
Slugo Božji fra Lovro, moli za nas!
Mir i dobro!
