Četrdeseta obljetnica osnutka župe Donja Tramošnica doista je izvrsna prigoda da se osvrne unatrag i iz njezina dosadašnjega života istakne ono dobro, uzvišeno i plemenito, ono pozitivno i motivirajuće, a što joj je itekako potrebno u sadašnjem svakodnevnom društveno-političkom
sivilu. Naravno, ovo je i prigoda kada se ne zaboravljaju ni problemi, poteškoće i tamnije strane života s kojima se u proteklom četrdesetgodišnjem vremenskom periodu morala suočavati ova mlada župa i što će je zasigurno još dugo pratiti u nastavku njezina hoda u budućnost.
Ipak, odviše se osvrtati na vrijeme koje ostavljamo za sobom značilo bi pomalo izbjegavati dane koji nas iščekuju. Plašiti ih se. Više ili manje svečano obilježavanje obljetnice određene župe, naime, može biti i dobra pastoralna prigoda te događaj od iznimne pastoralne važnosti za tu župu. Donjotramošničkim župljanima moći će u tom smislu od goleme pomoći biti i ova prigodna monografija, na čijim se stranicama nalazi mnoštvo korisnih podataka i poticaja za ponovno p(r)osvješćivanje njihova identiteta. Ova ukoričena informacija o župi također je prilog nakani da se dostojanstveno obilježi spomenuta obljetnica župe te doličnim tekstom i fotografijom otrgne od zaborava zanimljiva i, na trenutke, dramatična povijest župe, njezinih župljana i svih ljudi ovoga kraja.
Na tragu rečenoga u ovoj bih prigodi upozorio na riječi jednoga hrvatskog mislioca koji kaže: Zaborav prošlosti je isto što i odricanje od stjecanja iskustva i mudrosti. Tko zaboravi prijeđeni put, ne odriče se samo mudrosti nego i mogućnosti da je stekne. Zato, prijeđeni put mora uvijek biti nazočan u svim našim planovima tako da iz njega izvučemo pravu korist. Sve što postoji, može se iskoristiti za zlo, ali i za dobro. Tko svoju povijest i prošlost dobro ne upotrebljava, bit će protiv njega zloupotrijebljene. Prošlost je valuta i moneta u stalnom opticaju (Nikola Stanković).
Na tragu rečenoga u ovoj bih prigodi upozorio na riječi jednoga hrvatskog mislioca koji kaže: Zaborav prošlosti je isto što i odricanje od stjecanja iskustva i mudrosti. Tko zaboravi prijeđeni put, ne odriče se samo mudrosti nego i mogućnosti da je stekne. Zato, prijeđeni put mora uvijek biti nazočan u svim našim planovima tako da iz njega izvučemo pravu korist. Sve što postoji, može se iskoristiti za zlo, ali i za dobro. Tko svoju povijest i prošlost dobro ne upotrebljava, bit će protiv njega zloupotrijebljene. Prošlost je valuta i moneta u stalnom opticaju (Nikola Stanković).
Nekoliko je osoba koje su mi svesrdno pomagale u radu na ovom zahtjevnom projektu i nikako ne želim propustiti prigodu da ih ne spomenem. Iskreno zahvaljujem ponajprije sadašnjem donjotramošničkom župniku fra Jozi Puškariću na ukazanom povjerenju i svekolikoj potpori pri radu na monografiji. Ne malu zahvalnost dugujem i recenzentima, Tramošnjanima mons. dr. Mati Zovkiću i Mirku Marjanoviću. Potom riječi zahvale na njihovu doprinosu izradi knjige upućujem: s. Jeli Piljić, fra Augustinu Kordiću, preč. Iliji Orkiću, fra Peri Baotiću, fra Miji Jozanoviću, p. Jozi Iviću i Tadiji Leutaru.
Marijan Karaula