Sv. Anto, moli za nas!
Sv. Juraju, moli za nas!
Sv. Josipe, moli za nas!
Sv. Marko, moli za nas!
Gospodine, koji si na nebo uzašao, smiluj nam se!
Došašće smo započeli sv. misama Zornicama, u znaku molitve na propeće i pet Očenaša za duhovnu i materijalnu obnovu naše župe, a pred kapele smo postavili slike naših zaštitnika!
Svi zajedno, molimo zaštitu i zagovor naših svetaca!
Sveti Ivane Krstitelju, moli za nas!
POBOŽAN ČOVJEK I SOTONA
Jedan čovjek ustade vrlo rano ujutro kako bi krenu na sv.misu, zornicu u svoju župnu crkvu.Obukao se i uredio, kako bi dostojno mogao slaviti Boga. Krenuo je u crkvu.
Na putu prema crkvi, spotaknuo se i pao u blato. Ustao je, obrisao odjeću i uputio se kući.
Kod kuće je iz ormara izvadio čistu odjeću, ponovno se obukao, uredio i uputio u crkvu. Na istom mjestu opet se spotaknuo i opet pao u blato.
Kao i prvi put obrisao je svoje odijelo te se ponovo uputio kući. Još jednom je obukao čisto odijelo i uredio se te se ponovno uputio u crkvu.
Na putu, u blizini mjesta gdje je već dvaput pao, susreo je čovjeka s lampom. Upita ga tko je, no ovaj mu je odgovori: “Vidio sam da si dvaput pao na putu u crkvu, pa sam donio lampu da ti osvijetlim put.”
Pobožan čovjek mu zahvali i krenuše skupa prema crkvi. Kad su stigli do crkve, ovaj ga pozove da mu se pridruži u molitvi i slavljenju Boga u sv.misi, no ovaj odbije.
No, pobožan čovjek bijaše uporan i još ga nekoliko puta pokuša nagovoriti, no odgovor je uvijek bio isti.
Na posljetku ga prvi čovjek upita, zašto mu se ne želi pridružiti na sv.misi,drugi na to odgovori žustro: “Ja sam Sotona.”
Vidjevši šok na licu čovjeka, Sotona nastavi objašnjavati: “Vidjeh da si krenuo u crkvu i ja sam bio taj koji ti je spleo noge da padneš.
Kad si otišao kući presvući se, urediti i ponovo krenuo u crkvu, Bog ti je oprostio sve tvoje grijehe.
Ponovno sam ti sapleo noge u nadi da ćeš odustati od odlaska na misu i molitvu, ali ti si se opet presvukao, uredio i opet krenuo u crkvu.
Tada je Bog, dirnut tvojom strpljivošću i upornošću, oprostio grijehe svim tvojim ukućanima, tvojoj obitelji.
Nakon toga ulovio me strah da, ako te spotaknem još jednom i ti opet ne odustaneš od mise i molitve, Bog bi mogao oprostiti grijehe cijelom tvom selu, pa sam odlučio pobrinuti se da sretno stigneš u crkvu na misu i molitvu.”
..pouka..ne odgađaj nikada dobro koje si nakanio učiniti, jer nikada ne znaš kakva te možda nagrada čeka za trud i upornost da ga učiniš..
(Nepoznat autor)
