Jedan dan u Sarajevu

Jedan dan u Sarajevu

Rano poraniti, kad se bude pijetlovi, nije jednostavno ni lako. Ali pred nama je dalek put, glavni grad naše države, naše domovine, Sarajevo.

Kratku pauzu, mali odmor smo napravili i kavu popili u rasturanu California. Konobari trljaju ruke, nije bas neki veliki ceh, ali dobra je napojnica. Po jutru se dan poznaje. Sunčano je i lijepo. Ima vjetra. Prilično jako puše, tko zna šta će donijeti. Već kod Visokog jasno se vide sivi oblaci iznad Sarajeva. No, mi idemo prema svome cilju i ne prezamo. Na izlasku u naplatnim kućicama, od vjetra se otvorio jedan poklopac ispod vrata. Strašno zadera za ivičnjak. Prošli smo naplatu  ispravili ga, zatvorili i nastavili dalje preko Vogošće u Sarajevo. U Vogošći sam sve podsjetio na VW koji valjda radi nešto, a nekada smo svi tu kupovali Golfove. Bilo je i lijepih i smiješnih scena. Ujedno sam na telefon pozvao don Mikelea koji vodi zajednicu Mater redemptoris. Neki od njihovih studenata imaju kumove u našoj župi, pa sad ih pozvao da se vidimo.

S manjom gužvom ušli smo u Sarajevo. Već je počela kiša. Iz busa smo izašli odmah iza Vijećnice, kako bi najprije vidjeli Vijećnicu. Vjetar jako puse, ali nema još prave kiše. Kupio sam karte za sve, svih 30 po 3 KM. Inače su karte 10 KM.

Lijepo smo pogledali cijelu Vijećnicu i jednu Izložbu suvremene umjetnosti koja se tu nalazi. Danas je sjednica gradske skupštine pa se nismo mogli susresti s Gradonačelnicom Karić.

Nakon Vijećnice prešli smo Miljacku u dio grada koji se od starina zove Latinluk. Tu je crkva sv. Ante. Prošli smo pokraj Sarajevske pivare i došli na Bistrik u crkvu sv. Ante. Sve nas je ugodno zapljusnula ljepota ove crkve, sli i riječi fra Marinka Pejića koji nam je rekao puno lijepih riječi o povijesti katolika u Sarajevu i gradnji crkava, a posebno o crkvi sv. Ante koja je bila neko vrijeme i katedrala biskupa Stadlera.

Potom smo se pomolili sv. Anti, svecu cijeloga svijeta, dali svoj prilog za siromašne. Potom smo pogledali Izložbu fra Perice Vidića. Također nas je pozdravio gvardijan fra Stipan Radić i počastio pićem. Iz crkve sv. Ante, puni lijepih dojmova, otišli smo na čaršiju pojesti ćevape, tj. ručati. Radosno su nas primili djelatnici u ćevabdžinici Željo 2.

Po završetku ručka, vidjeli smo da kiša jako pada. Neki su požurili kupiti kišobrane da što manje pokisnu. Na brzinu smo otišli do Sebilja.

Sebilj (turski: sebil) je arapska riječ koja znači “put”, ali kao termin označava dobrotvornu, vrlo staru instituciju, fontanu posebnog oblika na trgovima, na kojoj je sebiljdžija tasom zahvatao vodu iz korita i besplatno napajao žedne.

Kroz ulice Baščaršije, pune raznih suvenira, krenuli smo prema novom odredištu, katedrali Presvetog srca Isusova. U katedrali nas je dočekao samo čuvar, koji tu ujedno prodaje suvenire.

U nekoliko minuta sam ispripovjedio ono što sam smatrao bitnim, zapjevali smo te izmolili pet Očenaša na propeće.

Budući da su pojedini imali potrebu ići u kupovinu suvenira, dao sam im pola sata, a mi ostali smo odsjeli u restoranu pokraj katedrale da ih sačekamo! Ujedno sam otišao na poštu i predao naše prijave na Natječaj Vlade RH, za Galeriju i Udrugu Selo moje, uređenje oko kapele sv. Josipa.

Potom smo pozvali bus da dođe do katedrale, kako bi mogli dalje, na Kovačiće.

U svetištu sv. Nikole Tavelića već nas je čekao fra Damir Pavić. Ukratko je opisao povijest Kovačića, crkve i samostana, a onda smo slavili sv. misu. Nadam se i vjerujem da su i drugi hodočasnici, pored svojih molitava, imali i nakanu da i naš fra Lovro po zagovoru sv. Nikole Tavelića bude što prije proglašen blaženim i svetim!

Poslije sv. Mise malo smo se okrijepili uz kavu i sokove, a također sam nekima podijelio Svjetlo riječi i sliku sv. Nikole Ravelića. U međuvremenu su stigla i dvojica bogoslova Mater redemptori, Augustin i ….

Potom smo kratko posjetili dvoranu u kojoj su se 2015  s papom Franjom susreli reis i vladika i kardinal, kada je papa posjetio BiH. Otišli smo i u dio gdje se nakazi Kruh sv. Ante u kojem  sam bio ravnatelj 7 godina od 2012. do dolaska u Tramošnicu 2019.

Već se spuštao mrak kad smo sjeli u bus, oko 16 i 30. Iako je vozač imao namjeru da idemo ponovno preko Vogošće kući, ja sam predložio da idemo  na izlaz preko Stupa, te ujedno podsjetimo našu teologiju na Nedžarićima. Nakon manje gužve za nekih 45 minuta, stigli smo na teologiju gdje nas je primio fra Josip Adrić. Lijepo nam je u kapelicu opisao Franjevačku teologiju, te da je sada samo 14 studenata, od toga je 5 u završnoj godini, tj. mladomisnika, a prošle godine je bilo 8.

Trenutno je u kući oko 30 osoba. Još smo malo pogledali blagovaonicu, Nekrologij i neke druge prostorije, a onda smo se oprostili od teologije i fra Josipa i krenuli kući. Usput smo napravili pauzu u Fis- u, popili kavu i došli s pjesmom i moleći krunicu u Tramošnicu, oko 22 sata.

Svi sretni, Bogu zahvalni za uspješan i lijep, iako kišovit, hodočasnički dan, zahvalili smo vezaču i otišli svojim domovima na zasluženi odmor. Amen.

Slijedeće hodočašće, ako Bog da, na proljeće u Banja Luku. Mir i dobro!