Opet nas fra Lovro zove na svoje groblje. Moliti njegov zagovor i za njegovo proglašenje blaženim i svetim.
Sinoć je propadivala kiša. Međutim, jutros je pomalo hladno i samo blaga sjena oblaka, kao neka rastegnuta krpa na horizontu prema istoku. Jos je prilično mračno oko šest sati, dok zvono zvoni. Ali, dok smo izmolili pet Očenaša na propeče i zapjevali hodočasničku pjesmu “Hvaljen Isus Marijo”, već se počelo razdanjivati. Krećemo umjerenim korakom, moleći krunicu, prema svome cilju. Lijep ekipa, 16 hodočasnika.
Prati nas predivan izlazak sunca, lavež pasa kroz Josiće i Pavloviće, što javljaju uspavanim vjernicima i još uvijek mnogim porušenim kućama: “Prolaze hodočasnici s molitvom za obraćenje i mir, duhovnu i materijalnu obnovu i povratak Hrvata u Domovinu Bosnu i Hercegovinu!”
I naša molitva je već uslišana, to znaju svi!
U Pavlovićima nas pozdravlja baba Manda Matić. Išla bi i ona na fra Lovrino groblje, ali je nema tko povesti. Sama je, a djeca su daleko u bijelome svijetu, rade!
Dalje je sve mirno i tiho, putem kroz sokak gdje jedva netko stanuje i gdje su skoro sve prazne ili porušene kuće.
A onda put kroz njive pored Prvakovca čije se korito jedva nadzire.
U kanalu je puno smeća, što ga donesoše loši ljudi koji ne vole svoju domovinu, a ne poštuju ni prirodu! Tužno i žalosno!
Preko lateralnog kanala prelazimo na najbližem mostu. U ovaj kanala se ulijeva i Prvakovac koji je prije donosio obilje vode na naše njive i dvorišta, povremeno i poplave. Sad je kanal spas za sve Tramošnjane.
Prva i jedina pauza je kod bake Sofije u mjestu Bludnik koje pripada župi Gornja Tramošnice. Već je ustala oko 6 sati, zagrijala kuću i raduje se hodočasnicima, a pogotovo svojoj Mari i zetu Pavi Ćaćić.
Kava i rakija, čaj i kolači, sve je već brzinski na stolu. Osjećamo se kao kod svoje kuće.
Brzo prođe polusatna pauza. A onda svakako jedna zajednička fotografija ispred prelijepo uređene obiteljske kuće bake Sofije Bubalović s dvorištem punim cvijeća koje sama uređuje unatoč svojih preko 90 godina. Svaka čast, bako Sofija i puno HVALA na svemu, gostoprimstvu i ljubavi pravog domaćina! Neka ti dobri Bog podari još puno godina, zdravlja, mira i svakogg blagoslova!
Idemo dalje, kroz Samarevac, malo seoce s nekoliko domaćinstava i novoizgrađenom pravoslavnom crkvom. Sveštenik-paroh nas pozdravlja sa crkvenih vrata: “Pomoz Bog, oče!” Idemo dalje moleći krunicu, dok nam se sunce već povisoko i umilno smije.
Nakon Samarevca, pred Turićem su nam se pridružile i dvije časne sestre iz Gornje Tramošnice. Idu s nama zadnji dio puta, do zajedničkog cilja.
Desetak minuta prije 9, stižemo na fra Lovrino groblje. Neki su već prije nad stigli autima. Najprije pjevamo himan fra Lovri mučeniku, koji je napisao fra Mirko Filipović, a uglazbio sada već pokojni fra Slavko Topić. Slijedi zadnje Otajstvo svjetla, koje uvijek molimo na fra Lovrinom grobu, kao i molitve za proglašenje blaženim i svetim, te za bolesnike i za zdravlje!
U međuvremenu su stigli i vozači za povratak, pa nas je na završnom blagoslovu tridesetak, bolje rečeno 28.
Ispunjeni Božjim mirom i blagoslovom, pomalo umorni, ali i radosni, vraćamo se svojoj župi na Zavjetnu sv. misu u 11 sati!
Pored hodočašća i zavjetne sv. mise, ovaj dan i Treća korizmena nedjelja je i nedjelja solidarnosti ne samo župa i vjernika u Hrvatskoj s vjernicima u Bosni i Hercegovini, nego i po našoj korizmenoj juhi ili ručku kada naši vjernici prikupljaju dar za siromašne naše župe i potrebne Kruha sv. Ante!
Slugo Božji fra Lovro, moli za nas
