U župi sv. Ilije Proroka u Turiću pokraj Gradačca u Bosanskoj Posavini u subotu, 28. kolovoza 2021. u 17 sati započinje program proslave fra Lovrine Mlade nedjelja kod kapele mučeništva (Staro Selo-Turić) procesijom od kapele do groblja gdje je sahranjen fra Lovro Milanović, sluga Božji. Slijedi Sveta Misa kojoj predsjeda vojni kapelan u Bukovoj Gredi i vikar u župi Domaljevac fra Marinko Živković.
Sutradan, u nedjelju, 29. kolovoza 2021. bit će slavljena Sveta misa u 10.30 na turićkom groblju kod groba fra Lovre.
Za pripremu proslave predviđena je trodnevnica koja započinje u srijedu, 25. kolovoza.
Program trodnevnog duhovnog pripremanja za Mladu nedjelju:
Srijeda, 25. kolovoza u župi Srednja Slatina:
Ispovijed od 17 sati
Krunica u 17,30
Sv. misa u 18 sati
Četvrtak, 26. kolovoza, u župi Donja Tramošnica:
Ispovijed u 17 sati
Sv. misa u 18 sati
Petak, 27. kolovoza u župi Gornja Tramošnica:
Ispovijed u 17 sati
Sv. misa u 18 sati
Napomene:
Domaćim vjernicima preporučuje se da ne dolaze vozilima kako bi se hodočasnicima dala prednost. Parking je osiguran u crkvenom dvorištu, odakle se može pješice otići do kapele pogibije te u procesiji do groblja, a sa groblja šetnjom natrag do vozila.
„Po teologiji i nauku crkve Isus je prvo ubijen-razapet pa pokopan i nađen grob. Tako i mi idemo fra Lovri, slugi Božjemu, gdje je krv prolio za vjeru pa dolazeći na njegov grob slavimo najveću tajnu naše svete Vjere sv. Misu, i radujemo se njegovu proglašenju blaženim“, stoji u pozivu turićkog župnika vlč. Ilije Matanovića.
Dana 31. siječnja 2015. u Sarajevu otvoren dijecezanski proces za proglašenje blaženim fra Lovre Milanovića (1777.-1807.) odnosno priznanje njegova mučeništva „in odium fidei“ (mržnje prema vjeri). Pokretanjem ovog postupka fra Lovro Milanović dobio je naziv „sluga Božji“. Član Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Marijan Karaula imenovan je vicepostulatorom ove kauze.
Fra Lovro je rođen 22. svibnja 1777. godine u Sarajevu od roditelja Ante i Katarine rođ. Strukić. 27. svibnja 1792. u svojoj petnaestoj godini, stupio je u franjevački red i kršteno ime Stjepan zamijenio je sa fra Lovro. Nakon godinu dana novicijata u Kraljevoj Sutjesci položio je 27. svibnja 1793. svečane zavjete. O tome gdje je pohađao filozofski-teološki studij nemamo podataka. Međutim, pretpostavlja se da je studij završio u nekoj od austrougarskih zemalja. Također, nije poznato kad je fra Lovro zaređen za svećenika. Dana 14. lipnja 1803. postavljen je za samostanskog vikara i kapelana u Kraljevoj Sutjesci. Od 1803. do 1804. bio je župnik u župi Velika. Na kapitulu u Kreševu 14. svibnja 1806. uprava franjevačke provincije imenovala je fra Lovru župnikom u župi Tramošnica. Veoma kratko je bio župnikom u župi Tramošnica od kolovoza 1806. do početka veljače 1807. kada je mučenički ubijen. Postoje dvije teorije o smrti fra Lovre. Jedna teorija kao razlog njegova putovanja kroz selo Turić navodi pomoć stricu u ispovijedanju. Druga teorija kao razlog njegova putovanja kroz selo Turić navodi da je išao podijeliti svete sakramente bolesniku. Dakle, dok je prolazio kroz selo Turić u zaseoku Starom Selu fra Lovru susreo je Mujo Arnaut, nadziratelj dobara Osmana-kapetana Gradaščevića, oca poznatog Zmaja od Bosne – Husein-kapetana Gradaščevića, koji je kasnije 1832. godine podigao bunu u Bosni. Narodna predaja kaže kako je Mujo ubio fra Lovru 3. veljače 1807. na spomendan sv. Blaža mučenika, zato što fra Lovro prolazeći pokraj Muje nije sišao s konja i iskazao mu poštovanje. Poginuo je doista nedužan, mučenički udaren nožem a zatim ubijen iz male puške (kubure), u mržnji prema vjeri, u 30 godini života od Turčina. Prije nego što je fra Lovro ispustio dušu u kući obitelji Zetić pokajao se. Subraća, tramošnički i turički kršćani su pokopali fra Lovru u obližnjem turićkom groblju. Kršćani su odmah poslije smrti smatrali fra Lovru pravim mučenikom, te i nakon dvjesta godina dolaze na njegov grob, uzimaju zemlju s groba i nose svojim kućama, te mažu se po tijelu uvjereni da će im mučenik fra Lovro pomoći. Narod ga i danas štuje kao mučenika.
Na mjestu fra Lovrine pogibije, u malom ograđenom komadiću zemlje, dugo je vremena bilo skromno spomen obilježje, a 2006. godine, kao svoj zavjet fra Lovri podigli su župljani Turića, Niko Grgić i njegova žena Marina. Fra Lovrin grob nalazi se u sredini mjesnog groblja, koje je staro više od 250 godina. Gotovo da nema dana da na njegovu grobu ne gori svijeća, a često se može vidjeti netko u molitvi. Na 170. obljetnicu njegove smrti na starom postavljen je novi veliki mramorni spomenik. Na fra Lovrin grob više od dva stoljeća dolaze vjernici svih vjeroispovijesti iz raznih mjesta toga kraja i fra Lovro im ne uskraćuje svoju pomoć, napose bolesnicima. Iako nisu dokumentirana po predajama postoje mnogobrojna svjedočenja o uslišanim molitvama i ozdravljenjima po njegovu zagovoru. Posebno se veliki broj i po nekoliko tisuća okupi na njegovom grobu uoči mlade nedjelje koja pada krajem osmog ili početkom devetog mjeseca, a u narodu zvana Fra Lovrina mlada nedjelja. (kta)
