Autor otvoreno propituje neke uvriježene običaje vezane uz sprovode, darivanje i odnos prema crkvenim projektima, pozivajući na povratak jednostavnosti, zajedništvu i konkretnijem ulaganju u potrebe župe.
Na društvenim mrežama pojavila se objava koja je izazvala brojne reakcije među vjernicima.
Autor otvoreno propituje neke uvriježene običaje vezane uz sprovode, darivanje i odnos prema crkvenim projektima, pozivajući na povratak jednostavnosti, zajedništvu i konkretnijem ulaganju u potrebe župe. Riječ je o župi u Hutovu, smještenoj u južnoj Hercegovini, javlja Slobodna Dalmacija.
Objavu prenosimo u cijelosti.
– HAJDEMO MI BITI PRVA ŽUPA U NAŠEM DEKANATU I BISKUPIJI!
- TRUBA KOD SPROVODA
Što će nam truba kod sprovoda? Mi očekujemo Trubu Gospodnjeg uskrsnuća. To je folklor bez vjere. Samo keširaš 300 km, za ništa! Zar nije bolje darivati u dobre svrhe, za jako potrebnu obnovu Crkve i crkvenog prostora?
- Što će nam netko sa strane doći na sprovod pjevati, kada mi to znademo puno bolje i baš kako treba? Svoga pokojnika mi ispratimo molitvom i pjesmom!
Samo nekom strancu, neznancu dadeš 300 km a ti obitelji draga možeš barem pola od toga dati za obnovu groblja, koje je u lošem stanju a ogledalo je mjesta i duša ljudi! Ovako daješ u ništa i ništa!
- Hajdemo mi biti prvi koji će ukinuti vijence!
- a) Razmislite što oni znače? Odajemo nepotrebnu počast ovom prolaznom svijetu i pokazuje se ljudski ego.
Za života brate za života učini djelo ljubavi!
- b) Ti vijenci u mnogim količinama, što oko njih?:
- namučiš se dok ga naručiš i doneseš!
- Platiš papreno!
. Ne predstavlja ništa od vjere!
- Tko će ga nositi u procesiji do groba?
- Tko će ga čistiti sa groba za par dana!
- Gdje ga odnijeti na smetlište!
- Zašto će nam vijenci?
O.k. Cvijeće je znak ljubavi i ljepote!
Ali: jedna ikebana-suza na lijes i karanfili što se na kraju poljube i bace u grob – to može proći!
Sve ostalo je višak i gubljenje novca i pravljenje smeća!
Vidi ovo:
– Slika pokojnika,
– križ Kristov na kome piše Ime pokojnika,
– dobar razglas koji sam dobro platio, a trajno ostaje tu i dobro se čuje,
– narod Božji u molitvenoj povorci,
– i na kraju muški zbor koji pjeva: Smiluj mi se Bože!
Što će ti išta više!
U buduće ću tako voditi sprovode!
Borimo se za svaku marku, euro za obnovu crkvenog prostora, a ovdje bacamo novce u smeće.
Vijenci i truba nisu kršćanski običaj, već poganski.
Od poganskog Rima i lovorova vijenca do truba što su najavljivale rat i neprijatelja!
Naš Kralj je Isus koji je nosio trnovi vijenac!
Ovo je Sin moj ljubljeni: Slušajte ga!
Nekako se ovaj naraštaj izobličio, pa se navikao samo uzimati i uzimati …
To je najveći vid siromaštva.
Nekad su naši djedovi i očevi znali darivati svoje svetinje jer su to bile njihove svetinje i kad ništa imali nisu davali su i u teškoćama imali smisao i radost života.
Sad imamo sve, a ljudi se stisnuli!
I što god više imaju sve više gladni i glasni!
Kako će nas dragi Bog darivati blagoslovom kad smo se stisnuli i ništa ne možemo primiti i dati?
I odazovimo se na rad i zajedništvo!
Ne uvijek isti!
Ima nas dosta!
Zrno po zrno pogača!
Kocka po kocka – moćno dvorište!
Pa tako i ploča po ploča, guvno, kamen po kamen – stub i plato!
Kaže:
Tiha voda brege dere!
Da, slažem se!
Ali dugo je bila bara, i treba dobar mlaz da pročisti …!
Možemo, hoćemo i to Bog blagoslivlja i pomaže!
Budi dio blagoslova!, objavljeno je.