U noći s 23. na 24. listopada krenuli smo iz Donje Tramošnice na hodočašće u Međugorje. Nas trinaestero, zajedno s našim vozačem, pod duhovnim vodstvom našega župnika fra Jose Oršolića, krenuli smo na put praćeni molitvom i pjesmom, utječući se zagovoru naše nebeske Majke Marije.
Svatko je u srcu nosio svoje brige, boli, životne križeve i molitve, ali i zahvalnost za sve dobro što nam je Gospodin darovao. Put nas je vodio preko Hasića, Bosanskog Šamca, Doboja, Zenice, Sarajeva i Mostara do Međugorja. Vrijeme nas je poslužilo, a srce nam je bilo ispunjeno radošću i nadom.
Uspon na Križevac bio je poseban doživljaj. Dok smo hodali i molili, svatko je u tišini svoga srca predavao Gospodinu ono što ga opterećuje. Posjet zajednici Cenacolo podsjetio nas je koliko su važni vjera, ljubav, zajedništvo i nada u novi početak. Ispovijed, sveta misa i euharistijsko klanjanje pružili su nam priliku da zastanemo, pomirimo se s Bogom i zahvalimo mu za sve milosti.
Sljedećeg jutra krenuli smo na Podbrdo, Gospino brdo, gdje smo svoje obitelji, djecu, unuke, bolesne i sve svoje nakane povjerili zagovoru Blažene Djevice Marije. Molili smo za snagu u teškoćama, za zdravlje, mir i blagoslov, ali i zahvaljivali za sve ono što često uzimamo zdravo za gotovo.
Posebno veličanstven trenutak bila je sveta misa na otvorenom u 11 sati. Zajednička molitva, pjesma i slavlje euharistije ostavili su dubok trag u našim srcima. Nakon mise bili smo lijepo ugošćeni kod jedne obitelji, gdje smo uz zajednički ručak nastavili druženje u toplom i radosnom ozračju.
Od srca zahvaljujemo našem župniku fra Josi Oršoliću na duhovnom vodstvu i molitvi, našem vozaču na sigurnoj vožnji te svim hodočasnicima na pažnji, dobroti i brizi jednih za druge. Na ovom putovanju upoznali smo nove ljude, dijelili osmijehe, molitve i pjesmu te osjetili koliko je lijepo kada se ljudi okupe u vjeri i otvorena srca.
Kući smo se vratili 25. listopada, bogatiji za jedno posebno iskustvo i uspomene koje ćemo dugo nositi u sebi. Možda su naši životni križevi ostali isti, ali vjerujemo da smo dobili novu snagu za njihovo nošenje. Jer hodočašće ne završava povratkom kući. Ono se nastavlja u našim obiteljima, u našim djelima, u praštanju, ljubavi i dobroti koju ćemo nastojati živjeti svakoga dana.
Gospo kraljice mira, hvala ti što nas okupljaš, što nas vodiš svome Sinu i što nam vraćaš nadu. Čuvaj naše obitelji, prati naše korake i izmoli nam milost da budemo bolji ljudi, iskreniji vjernici i bliži jedni drugima.
Hvala dragom Bogu na ovom milosnom putovanju, lijepom vremenu, sigurnom povratku i svim primljenim milostima. Neka nam ovo hodočašće ostane duboko urezano u srcima, a sve što smo ondje molili, doživjeli i primili neka nastavi donositi plodove u našim životima.
Mir i dobro!
Vera Čaćić