Jutro je, 6.00 sati. Na zvoniku otkucava sat. Molimo pet Očenaša ispred raspela. Ide nas petnaestero. Opet je sve dobro.
Pada kiša, pomalo. Mrak je, a zemlja mokra; blato i poorane njive. Mrak se lagano pretvara u dan, a mi idemo. Krunica se moli, put postaje sve kraći, a noge sve teže. Idemo i idemo, i nakon pauze kod bake Sofije, predivne kave i lijepe zdravice, eto nas na fra Lovrinu groblju.
Putem smo izmolili sva otajstva, a na groblju otpjevali fra Lovrin himan. Uslijedila je molitva za proglašenje blaženim, za zdravlje i da ne bude kuge, gladi i rata – nikada više! Blagoslov krunica, hodočasnika i nabožnih predmeta, a za kraj: “Ima jedna duga cesta!”
Bogu hvala na fra Lovrinu mučeništvu, ljubavi i žrtvi za Krista Boga i sav puk, narod Božji!
Mir i dobro!
